Nema drugog Boga osim ALLAHA Dz.S

---

Vjerovanje u Allaha (dzelle sa sha`nuhu)

[Namjera sa ovim clancima o vjerovanju u Allaha je da se pojasni detaljnije osnova islama i najbitnija poruka svih poslanika, `alejhimus selam. Prvenstvena obaveza i poruka svih poslanika je poziv na tewhid, ili Allahovo Jedinstvo. Zato su islamski ucenjaci u skladu da je najvaznije i najvrijednije znanje koje covjek moze steci znanje o Allahu ta`aala, Njegovom Jedinstvu, Imenima i Svojstvima. O vaznosti tewhida mozete vise procitati na http://www.islaam.com/tawheed1.htm Clanak je na engleskom, je li iko zainteresovan da prevede za ovu stranicu na bosanskom?]



Iman

Temelj - Sustina - Negacija

"Al-Iman, Arkaanuhu, Haqiiqatuhu wa Nawaaqiduhu"

dr. Muhammed Nu`ajm Jasin (Al-Azhar)



Vjerovanje u Allaha (dz.s.) znaci cvrsto ubjedjenje da je Allah (dz.s.) Gospodar, Vladar i Tvorac svega. Jedini On zasluzuje da mu se cini ibadet putem namaza, posta, dove, nade, strahovanja, poniznosti I pokornosti. On posjeduje sva svojstva savrsenstva, te je daleko od bilo kakve manjkavosti.

Iman - vjerovanje u Allaha (dz.s.) obuhvata tri principa:

Vjerovanje da je samo Allah (dz.s.) Tvorac i Gospodar svega (tewhidur rububijje);

vjerovanje da se samo Njemu moze ibadet ciniti (tewhidul uluhijje);

vjerovanje da samo Njemu pripadaju imena i svojstva savrsenstva (tewhidul esmai wes sifat)

Zato covjek ne moze biti vjernik u Allaha (dz.s.) sve dok ne bude vjerovao da je On Gospodar svega i da drugog Gospodara nema; da je samo On Bog i da se samo On moze obozavati i da je On potpuno savrsen u Svojim svojstvima i imenima i da niko drugi nije savrsen i potpun.

Ovo su tri vrste tevhida koje ulaze u znacenje imana u Allaha (dz.s.) 2 a na sljedecim stranicama cemo detaljnije pojasniti svaki od njih.




--------------------------------------------------------------------------------

2 Pogledaj Serhul `akidetit tahavijje str. 76. Tejsirul `Azizil Hamid, str. 17. Er-rewdatun nadijje, str.9, prenoseci iz Medaridzus salikin. Jedan dio islamske uleme ove tri vrste tewhida svodi na dvije: tewhid znanja i vjerovanja, u koju ulazi tewhidur rububijje, i tewhidul esma ves sifat i tewhidul iradeti wel kassd - tewhid zelje i teznje, u koji spada tewhidul uluhijje. Vidi: Serhul `akideti tahavijje, str. 88, Serhu kasdideti Ibnil Kajjim, 2:259 i Tathirul i`tikad, str. 3.

Islamski Principi Halala i Harama

Sta je halal (dozvoljeno) a sta haram (zabranjeno) pitanje je koje se, mnogo prije dolaska islama, ticalo onih naroda na zemljinoj planeti koji su bili skrenuli sa pravoga puta i koji su napravili krajnju konfuziju dozvoljavajuci neke neciste i stetne stvari i zabranjujuci neke stvari koje su dobre i ciste. U tome su (bili) jednaki idolopoklonici i sljedbenici nebeskih knjiga.

Ti su narodi bili strasno zalutali iduci nekad krajnje desno, a nekad krajnje lijevo. Na krajnje desnoj strani bili su asketski brahmanizam u Indiji i samonametnuto monastvo u krscanstvu. Kao izdanak iz ovih dviju nastale su druge religije utemeljene na principima mortifikacije, tj. prigusivanja strasti mucenjem tijela, apstinencijom od dobrih, lijepih stvari i izbjegavanjem nekih zivotnih uzitaka koje je Allah dzelle sanuhu (Uzvisen je On) omogucio Ljudskim bicima.

Krscansko monastvo dostiglo je vrhunac u Srednjem vijeku kada je izbjegavanje lijepih i cistih stvari medu monasima, kojih je bilo na hiljade, doseglo dotle da se cak smatralo grijehom ukoliko covjek opere noge, a odlazak u kupatilo smatrao se zalobnim i pokajnickim cinom.

Na krajnje lijevoj strani, mazdeisticki svjetonazor, koji se pojavio u Perziji, branio je potpunu dozvoljenost i insistirao da se ljudima dozvoli da uzmu sve sto pozele i da cine ono sto im pricinjava zadovoljstvo, cak i kada to navodi na krsenje onoga sto je nepromjenljivo i urodeno u ljudskom bicu.

Arabljani predislamskog perioda, zvanog dzahilijjet, tipican su primjer konfuzije u pogledu odredivanja kriterija dozvoljenih i zabranjenih stvari i radnji. Oni su dozvoljavali konzumiranje opojnih pica, uzimanje visestrukih kamata, mucenje i maltretiranje zena i tome sl. Vise od toga: ljudski sejtani i dzini mnogima od njih u njihovim umovima ucinili su lijepim ubijanje rodene djece i oni su ih slijedili potiskujuci roditeljske osjecaje u svojim prsima. A Allah dzelle sanuhu o tome kaze:

Mnogim mnogoboscima su tako isto sejtani njihovi ubijanje vlastite djece lijepim prikazali da bi ih upropastili i da bi ih u vjeri njihovoj zbunili. A da je Allah htio, oni to ne bi cinili. Zato i njih i njihove izmisljotine ostavi! (El-En'am: 137). [Svi navodi ajeta uzeti su iz Prijevoda Kur'ana Besima Rorkuta.]

Ovi sljedbenici idolopoklonstva izmislili su brojne impresivne argumente kako bi naveli roditelje da umore svoju djecu. Bilo je tu i straha od istinskoga ili umisljenog siromastva, srama zbog toga sto se nekome rodila kcer, dok se bliskost sa bogovima postizala zrtvovanjem sinova. Cudno je da su upravo narodi koji su dopustali ubijanje djece klanjem ili da ih zive sahrane uveli zabranu konzumiranja izvjesnih poljoprivrednih proizvoda ili mesa. Jos je cudnije da su ovakve zabrane smatrali sastavnim dijelom svoje religije pripisujuci ih Allahovoj odluci i religiji, ali je Allah dzelle sanuhu opovrgao njihove neistinite tvrdnje:

Oni govore: "Ova i ova stoka i ti i ti zemaljski plodovi su zahranjeni, smiju ih jesti samo oni kojima mi dozvolimo" - tvrde oni -, "a ove i ove kamile je zabranjeno jahati" Ima stoke prilikom cijeg klanja ne spominju Allahovo ime, izmisljajuci o Njemu lazi. A On ce ih sigurno zbog onoga sto izmisljaju kazniti (El-En'am: 138).

Stavise, Kur'an razotkriva zablude onih koji su proglasili dopustenim ono sto je zabranjeno i obrnuto:

Oni koji iz lahkoumnosti i ne znajuci sta rade djecu svoju ubijaju i koji ono cime ih je Allah podario zabranjenim smatraju, govoreci neistine o Allahu, sigurno c'e nastradati. Oni su zalutali i oni ne znaju sta rade (El-En'am:145).

Kada se pojavio islam, bili su siroko rasprostranjeni zabluda i grijeh, pometnja i odstupanja kada je rijec o tome sta je halal a sta haram. Zato je jedan od temeljnih zadataka islama bio da uspostavi skup zakonskih principa i mjera. Na temelju ovih principa kasnije je uspostavljen kriterij prosudivanja sta je halal a sta haram. Ucenje islama uskoro je dokazalo svoju vrijednost. Tako je ovaj vitalni aspekt determiniran u skladu sa ispravnom perspektivom, a pravila koja se ticu halala i harama usposta vljena su na temelju principa pravednosti. Muslimanski Ummet (svjetska muslimanska zajednica) tako postaje Ummet koji stoji na poziciji izmedu ekstremistickih desnicarskih i ljevicarskih devijacija, "zajednica srednjeg puta" (ummetun wesatun), kako ga opisuje Allah dzelle sanuhu, koji ga je ucinio najboljim narodom koji se ikada pojavio na Zemlji.

Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: trazite da se cine dobra djela, a od nevaljalih odvracate, i u Allaha vjerujete. A kad bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali, bilo bi bolje za njih, ima ih i pravih vjernika, ali, vecinom su nevjernici (Ali 'Imran: 110).

1. Osnovni princip je dopustenost stvari
2. Samo Allah dzelle sanuhu ima pravo nesto zabraniti ili dopustiti
3. Zabranjivanje halala i dopustanje harama blisko je cinjenju shirka
4. Zabrana stvari potice od njihove necistoce i stete
5. U halalu je zamjena za ono sto je proglaseno haramom
6. Sve sto vodi u haram - zabranjeno je
7. Zabranjeno je prikazivati haram kao halal
8. Dobre namjere haram ne cine prihvatljivim
9. Cuvanje od sumnjivih stvari - od straha da se ne upustimo u haram
10. Haram je svakome zabranjen
11. Prijeka potreba diktira izuzetke

Odgoj i moralne vrline

Meni je draze pomoci bratu u vjeri, kada mu je pomoc potrebna, nego povuci se u dzamiju mjesec dana cineci ibadet. Darezljivost, oprost i otrpljenje vrline su lijepo odgojena covjeka. Covjecnost se ogleda u covjekovoj iskrenosti, pruzanju pomoci braci u vjeri, cinjenju dobra i otklanjanju neugodnosti od susjeda.

Da je htio Allah dzellesanuhu, sve bi vas ucinio ili bogatim ili siromasnim. Medjutim, On vas je iskusati htio, pa je jedne bogatim ucinio, a druge u siromastvu ostavio, ali je svima put dobra pokazao kada je rekao: … I vise vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se cuvaju lakomosti, oni ce sigurno biti spaseni. (Kur’an, 59:9)

Plemenit covjek zuri uciniti dobro sto prije, a pokvarenjak odugovlaci s cinjenjem dobra i od njega bjezi.

Nije pravedan onaj koji trazi da ga postujes, a on ti uskracuje svoju pomoc.

Mi smo ubrajali u skrte ljude sve one koji su htjeli dati zajam svome bratu u vjeri, jer mi smo se medjusobno pomagali. Brat bratu je volio vise nego samom sebi. Tako mi Allaha, gledao sam kako musliman svoj ogrtac polovi da bi pomogao onome koji ogrtaca nije imao. A drugi bi prepostio dan, i kada dodje vrijeme iftara, otisao bi kod svog brata u vjeri i rekao: "Ja sam danas postio u iime Allaha dzellesanuhu! Zelim da i ti imas udjela u mom dobru, pa pruzi mi nesto cime bi okoncao svoj post!" i on bi mu davao casu vode ili saku hurmi zato da bi mu Allah dzellesanuhu podario nagradu kao i postacu.

Upamtio sam vrijeme kada se covjek brinuo oko porodice svog brata, kada umire i cetrdeset godina. Upamtio sam vrijeme kada su ljudi naredjivali svojima da ne odbiju nijednog potrebnog (pomoci) i ne ostave ga razocaranim.

Nije grijeh jesti i piti u kuci svog prijatelja i prije nego te on osobno ponudi.

Covjek ce biti pitan za sve sto potrosi i za izdatke na svoje roditelje. Jedino nece biti pitan sto je potrosio na brata u vjeri i u druge pokornosti Allahu dzellesanuhu, jer se On stidi pitati ga za ono sto je u tu svrhu potrosio.

Nije ljudski da covjek zaradjuje na svom bratu - drugom covjeku.

Cuvaj se onoga koji ti prenosi tudji govor, jer ce i drugom prenijeti tvoj govor.

Covjece, covjece! Pazi na djela svoja. I opet: Pazi na djela svoja! Gledaj u kakvom ces stanju susresti Stvoritelja i Gospodara svoga!

Dobrocinitelji se prepoznavaju po iskrenosti u govoru, cuvanju amaneta, ispunjavanju obaveza, neuobrazenosti, obilazenju rodbine, samilosti prema slabima, cinjenju dobra, lijepom odgoju i ponasanju, obilju blagosti, sirenju znanja i rijetkom druzenju i sjedenju sa zenama.

Cuvaj se Allahovih dzellesanuhu zabrana, bices pobozan!

Budi zadovoljan onim sto ti je Allah dzellesanuhu dao, bices bogat!

Budi dobar susjed, bices vjernik!

Voli ljudima ono sto volis sebi, bices pravedan!

Ne smij se mnogo jer to umrvljuje tvoje srce i citavo tjelo!

Ljudi, vi necete postici ono sto zelite sve dok budete udovoljavali pohotama tijela, a necete ostvariti svoja nadanja sve dok se ne strpite na neugodnostima.

Strpljivost je dzennetska riznica. Covjek postize svako dobro ako se strpi samo za trenutak.

Ko postigne stepen zadovoljstva, nije mu potrebna druga opskrba. Ko je zadovoljan, otrpice sva iskusenja.

U Hasanovom prisustvu posvadjala se dvojica pa jedan od njih dobro izgrdi onog drugog. Brisuci znoj sa cela, ovaj citira Allahove dzellesanuhu rijeci: Strpljivo podnositi i prastati - tako treba svai pametan postupiti. (Kur’an 42:43). Na to Hasan rece,

- Pametan li je, tako mi Boga, u vrijeme kada neznalice razbor unistise!

Ljudi, ili cete se vi okititi strpljivoscu, ili cete propasti!

Neko je omalovazavajuci psovao Ebu Zerra, radijallahu `anhu, pa je on odgovorio: "Izmedju mene i Dzehennema postoji prepreka koju, ako savladam, bolji sam nego sto kazes, a ako je ne mognem preci, vec se u Dzehennem strovalim, onda sam zaista gori nego sto si rekao. Strpi se, covjece, jer ti ides Onom koji zna poglede koji kriomice u ono sto je zabranjeno gledaju, a i ono sto grudi kriju. (Kur’an, 40:19).

Neko je opsovao nekoga pa ovaj rece: "Da Allah dzellesanuhu ne cuje, ja bih ti uzvratio."

Dvije su strpljivosti: strpljivost u nesreci i strpljivost od grijesenja. Ko tada otrpi, zaista je strpljiv.

Zaista je Allahu dzellesanuhu najdrazi onaj gutljaj sto ga covjek ispije kao lijepu utjehu i otrpljenje kada ga zadesi bolna nesreca te gutljaj srdzbe koju proguta cineci dobro, prastajuci i pokazujuci blagost.

Covjece! Ne mozes nikada sastaviti vjerovanje i vjerolomstvo. Kako ces biti vjernik kad susjed nije miran na tebe?! A kako ces pak biti musiman ako od tebe nije miran ostali svijet?! Zar Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, nije rekao: "Nema vjerovanja onaj u koga se nema povjerenja, a ni vjere onaj koji ne ispunjava obecanja." On je takodjer rekao: "Nije vjernik onaj od cijeg zla strahuje njegov susjed."

Covjece! Nisi u istinskom imanu sve dok drugima iznalazis mahane, a ni sam nisi bez njih. Stoga, prvo otkloni svoju mahanu, a ostavi druge i njihove mahane. Ali, znaj, nikada neces moci otkloniti sve svoje mahane, pa je najprece da se njima posvetis i pozabavis. A ako zelis biti pravedan onda ne istrazuj tudje mahane pa ces i Allahu dzellesanuhu biti drag i mio.

Covjece! Koliko si samo slab i nemaran! Drugima pronalazis grijehe, a svoje grijehe zanemarujes i zaboravljas. U oku svoga brata vidis trunku, a u svome oku ne vidis gredu. Koliko je malena tvoja pravednost, a velika tvoja nepravednost!

Allahov Polanik, sallallahu `alejhi we sellem, je rekao: "Dobrocinitelji na ovom svijetu bice dobrocinitelji i na onom svijetu. Jer, njima ce Allah dzellesanuhu oprostiti grijehe zbog dobra sto su ga cinili Njegovim stvorenjima. Na Sudnjem danu bice im receno: "Svoja dobra vi poklonite kome zelite, jer su vama oprostena vasa hrdjava djela." I oni ce svoja dobra pokloniti i tako opet dobrocinitelji postati."

Darezljivost i iskrenost najbolja su svojstva.

Zapamtio sam ljude koji na svoje dinare i dirheme (zlatnike i srebrenjake) nisu polagali vece pravo od svoga brata u vjeri. Pa sto je s vama, ljudi; skrtarite u onome za sto cete biti pitani i za sta cete morati racun polagati!?

Nema vjere onaj ko covjecnosti nema.

Ko sadrzi zito cetrdeset dana cekajuci da mu se podigne cijena, nece se moci spasiti od grijeha pa makar ga kasnije on licno samljeo, hljeb zamijesio i siromahe njime nahranio.

Ne sastoji se ljepota susjedstva u otklanjanju neugodnosti od susjeda vec u strpljenju na neugodnostima.

Allah dzellesanuhu ce sacuvati od sejtana i Dzehennema covjeka u kojeg se nadju ova cetiri svojstva: suzdrzanost u strahu, zurbi, srdzbi i pohoti.

Znanje je bolje od nasljedstva; odgoj je najcistiji obraz; poboznost je najsigurnija opskrba; ibadet je najbolja zarada; razum je najbolji vodic; lijepo ponasanje najbolji je drug; blagost je najbolji pomocnik; zadovoljstvo je najvece bogatstvo; Allahova pomoc je najbolja pomoc; a sjecanje na smrt najbolji je propovjednik.

Ne budi kao onaj koji skuplja znanje ucenih i mudrost mudrih, a prema Istini se odnosi kao jedan od glupih.

Allah dzellesanuhu ce uvesti u Dzennet i obasuti miloscu covjeka koji je dobar prema roditeljima, samilostan prema potcinjenima, brizan prema sirocetu i zastitnik nemocnih.

Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, je rekao: "Dvije su vrste znanja: znanje u srcu, i ono sto je korisno, i znanje na jeziku, koje je, u stvari, Allahov dzellesanuhu dokaz protiv covjeka.

Zavist razara vjeru brze od sirenja svrabeza po tijelu.

Pametan i ostrouman vjernik povecava svoje strahovanje od Allahove dzellesanuhu kazne kad god mu uzviseni Allah poveca dobro.

Vjernik je najveci radisa i on se boji samo Allaha dzellesanuhu. Kad bi on potrosio na Allahovom putu zlata koliki je Uhud (brdo), ne bi bio siguran da se spasio. On ponavlja sve dok se u spas ne bude osvjedocio: "Nikada se, zaista nikada, necu spasiti!’ A licemjer govori: "Dosta li je prosta svijeta! Sta su moji grijesi prema njihovim?! Allah je milostiv i mnogo prasta pa ce i meni oprostiti.

Covjece, zasto tako govoris? Radis hrdjava djela zavaravajuci se pustim nadanjima u oprost (od Allaha dzellesanuhu).

Ko je loseg odgoja, sam je sebe kaznio.

Ciji je imetak velik, veliki su mu i grijesi.

Ko mnogo govori, cesto grijesi.

Da nije znanja, ljudi bi bili isti kao zivotinje.

Omer ibn el-Hattab, radijallahu `anhu, govorio je: "Prvi nazovi selam pri susretu s bratom u vjeri, dozivaj ga njemu najdrazim imenom i napravi mu mjesto u sijelu pa ce ti to povecati ljubav prema njemu."

Vasi preci su vam bili uzor u lijepom odgoju. Uzmite pouku, Allah vam se smilovao!

Ne budite sitnicavi pa da Allah dzellesanuhu bude sitnicav prema vama! Proklestvo Allahovo je na sitnicava covjeka kao i onoga koji je sitnicav sitnicavu!

Sta je ovo s nama?! Jedan drugog susrecemo i govorimo: "Neka nama i vama Allah dzellesanuhu oprosti grijehe i u Dzennet nas uvede!" Ali cim dodju u pitanje dinari i dirhemi sve se potpuno izmijeni. Tesko vama! Nisu takvi ljudi bili vasi dobri preci. Zasto njih ne uzmete kao uzor kao sto vam je i naredjeno?!

Ljudi, sta je s nama?! Kada smo u izobilju, jedan drugom bliski smo i dragi, a cim na iskusenja budemo stavljeni, jedan drugog zaboravljamo. Nisu takvi bili drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu `alejhi we sellem. Boze sacuvaj, da mi drugacije postupamo od njih!

Brate, pazi sta ces govoriti! Zar nije receno da je najbolje jezik stalno drzati svezan. Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, rekao je: "…a zar ce ljudi biti baceni u Dzehennem zbog necega drugog osim zbog grijesna govora?!"

U pametna covjeka jezik je iza srca, pa kada hoce nesto reci, on najprije dobro razmisli. Ako ce to korisno biti, onda kaze; u protivnom, suti. A u neznalice je srce iza jezika. On govori kad god mu se prohtije uopce ne razmisljajuci.

Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, kazao je: "Moji sljedbenici ce uci u Dzennet Allahovom dzellesanuhu miloscu, cistotom srca i zbog samilosti koju su osjecali prema svim muslimanima, a nece uci u Dzennet samo zbog namaza i posta."

Kazano je da ce glasnik, kada bude Sudnji dan, povikati: "Neka sada ustane onaj za koga je Uzviseni Allah preuzeo obavezu da ce ga nagraditi od Sebe! I tada ce ustati samo onaj koji je pritekao u pomoc bratu svome kada mu je ona bila potrebna, ili koji je bratu svome oprostio ucinjenu nepravdu, ili koji je bratu svome poklonio neku od blagodati kojima ga je Allah dzellesanuhu darovao.

Pametan covjek ne otkupljuje neprijateljstvo jednog covjeka za ljubav hiljadu drugih ljudi. Ko to uradi, sve ce izgubiti i bez icega ce ostati.

Velicina plemenitog je njegov odgoj, a iskrena poboznost njegovo je porijeklo.

Ko okrivi svoga brata zbog grijeha za koji se on pokajao Allahu dzellesanuhu, nece umrijeti sve dok tim istim grijehom ne bude bio stavljen na kusnju.

Na pitanje Rebia ibn Subha da li su deset rekata namaza koje je on redovito klanjao poslije jacijskog farza sunnet ili nafila, Hasan je odgovorio:

- Nisu sunnet, jer kada bi bili sunnet, musliman ih ne bi propustao. Ali, sine brata moga, u lijepo ponasanje muslimana i potpunost njegove vjere spada i ovo: Kad sebe privikne na cinjenje nekog dobra, i to redovito, ili se privikne na neki ibadet Allahu dzellesanuhu, potrebno je da u tome bude ustrajan citavo vrijeme.

U Tevratu je zapisano: "Pravo bogatstvo je u zadovoljstvu, spas u samoci, zdravlje u odbacivanju pohota, mir u neimanju zelja, a pravi uzitak je u vjecnosti koja se zadobiva trpljenjem u ovom kratkom zivotu."

Ljudi, okitite se svojstvima koja preporucuje Allah dzellesanuhu i pazite na Njegove propise, pa cete biti prijatelji Allahovi.

Nikome osim Sulejmanu, `alejhi-s-selam, nije data nijedna blagodat za koju nece odgovarati. Sulejmanu, `alejhi-s-selam, je receno: Ovo je nas dar, pa ti podari ili zadrzi, neces zbog toga odgovarati. (Kur’an, 38:39)

Ko je siguran u nadoknadu, ne skrtari u davanju.

Covjek nije nikada produzio nadu, a da nije pokvario djelo.

Ti si, o covjece, sastavljen od dijelova. I kad kog prodje jedan dan, ode i dio tebe.

Allah dzellesanuhu se smilovao Ibn Mes`udu koji kao da je vas imao u vidu kada je rekao: "Vas zahid (onaj koji je suzdrzljiv od ovosvjetskih dobara) u stvari, pohlepan je za ovim svijetom, vas mudzahid (borac na Allahovom putu) nemaran je, a vas alim (ucenjak) prava je neznalica."

Ko se boji samo Allaha dzellesanuhu, On ucini da se njega sve drugo boji. A ko se boji svijeta, Allah dzellesanuhu ucini pa se on boji svega i svaceg.

Omer ibn el-Hattab, radijallahu `anhu, rekao je: "Druzite se i izbjegavajte druzenje", to jest, budite drugovi u lijepim poslovima, a izbjegavajte ljude u hrdjavim poslovima.

Musliman je duzan prema muslimanu: pomoci dobrocinitelju, odazvati se onome ko ga pozove, zatraziti oprost za grijesnika i uputiti istini onog koji istinu trazi.

Ko svom bratu muslimanu otkloni neku neugodnost, bice mu oprosteni njegovi raniji (manji) grijesi.

Prenosi se da je Uzviseni Allh rekao Ademu `alejhi-s-selam: "O Ademe, u cetvero je sadrzano sve sto se odnosi na tebe i tvoje potomstvo. Jedno od toga je za Mene, jedno je za tebe, jedno je izmedju Mene i tebe, a jedno izmedju tebe i svijeta. Moje je: da samo Meni robujes i da mi ne smatras nikog ravnim. Tvoje je: da radis, a Ja cu te kako budes nagraditi onog Dana kada ti Moja nagrada bude najpotrebnija. Izmedju Mene i tebe je: ti dovu upucuj, a moje je da je uslisam. A izmedju tebe i ostalog svijeta je: prijatulj i druzi se s ljudima s onim radi cega zelis da se oni druze s tobom."

Razumijevanje je kao posuda u kojoj se cuva znanje. Znanje vodi ka djelu, a djelo vodi u dobro.

Strast vodi u grijeh.

Imetak je bolest oholih.

Ovaj svijet je pijaca na kojoj se kupuje onaj svijet.

Tesko, i opet tesko, svakom onom koji Allahove dzellesanuhu blagodati trosi u grijesenju prema Njemu!

Covjece! Ne sastoji se vjerovanje u tome da se svijetu prikazujes vjernikom, a zavaravas se pustim zeljama. Istinsko vjerovanje je ono koje se urezalo duboko u srce i koje potvrdjuju covjekova dobra djela.

Kada je Hasan bio obavijesten o smrti Davuda et-Taija, rahimahullahu, izjavio je:

- Neka mu Allah oprosti grijehe! Bio je, tako mi Allaha, poput zdravlja ciju vrijednost shvatimo tek onda kada ga izgubimo.

Trazite znanje - da biste razumjeli vjeru.

Bavite se medicinom - da biste upoznali tijelo.

Upoznajte gramaticke znanosti - da bi vas govor bio pravilan.

Ko pogresno uci Kur’an, laze na Allaha dzellesanuhu. U Kur’anu stoji: … a Kur’an je ziasta knjiga zasticena, laz joj je strana bilo s koje strane, ova Knjiga je objava Mudrog i hvale Dostojnog. (41:41-42). Pogresno ucenje Kur’ana je ravno najvecoj lazi.

Ne budi pohlepan, neces biti ponizen.

Ne moli od ljudi, nece ti se umanjiti, a ostaces covjek.

Ako nisi blag, pokazuj se blagim.

Ako nisi ucen, nastoj da naucis.

Covjek je uglavnom onakav s kakvim se poistovjecuje.

Savrsen covjek je onaj, u kojeg se nadje ovo cetvero:

vjera koja ga upucuje

razum za kojim se povodi

plemenito porijeklo koje ga cuva i

stid koji mu dostojanstvo stiti.

A u koga se nadje makar jedno od ovoga, on je u svom narodu medju odabranima.

Kome ce se musliman pozaliti ako ne bratu muslimanu?! Jer koga boli ono sto njega boli ako ne boli njegova brata u vjeri?! Musliman je ogledalo muslimanu: preko njega on sagledava svoje mahane i uocava greske. Prije vas bi musliman sretni svoga brata pa mu reci: "Brate moj, ja ne mogu sve svoje grijehe ni znati ni vidjeti. Zato, ako u necemu vidis dobro, naredi mi da ga cinim, a sprijeci me u zlu!" Omer ibn el-Hattab, radijallahu `anhu, govorio je, "Allah se smilovao svakom onom koji nam ukaze na nasa hrdjava djela!" Oni prije vas su primali savjete jedni od drugih i tako se medjusobno pomagali.

Vjernici su jedno: kad vjernika pogodi neka zalost, to i ostale vjernike razalosti; kad se vjernik veseli, i ostali vjernici su veseli.

Ti od svog prijatelja i druga imas udio od druzenja s njima, pa odaberi sebi pravog druga i prijatelja. A za hrdjavo drustvo bices pitan!

Covjece, budi jako oprezan, jer covjek cesto uzima hranu koja mu nije dozvoljena, zalazi tamo gdje mu nije mjesto i sjeda u drustvo koje ga mijenja, i tako, malo po malo, odlazi njegova vjera a da to on i ne osjeca.

Znak da ne ko trazi znanje u ime Allaha dzellesanuhu je njegova skrusenost, poboznost i skromnost.

Nastojte da prisustvujete dzenazama jer je u tome nagrada onom koji je strpljiv u onome sto ga je pogodilo, onom koji klanja dzenazu i onom koji umrlog zagrce. Ko priceka dok umrli bude zakopan, bice mu oprosteno sedamdeset velikih grijeha.

O ljudi, cuvajte se odugovlacenja u poslu jer sam cuo jednog od dobrih ljudi kako kaze: "Mi ne zelimo umrijeti prije nego sto se pokajemo, a umiremo ne pokajavsi se."

Prije uzimanja hrane ima dvanaest lijepih svojstava, od kojih su cetiri duznost, cetiri sunneta i cetiri pohvalna svojstva. Duznosti su: prouciti Bismillahi-r-Rahmanir-r-Rahim (U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog), smatrati jelo lijepim, zadovoljiti se postojecim i zahvaliti na toj blagodati. Sunneti su: sjediti na desnoj nozi, jesti ispred sebe, jesti trima prstima desne ruke i oblizati prste. A pohvalna svojstva su: oprati ruke prije i poslije jela, smanjiti zalogaj, dobro sazvakati hranu i ne gledati u lica prisutnih za vrijeme jela.

Najvrijednija stvar je zarada na serijatski dozvoljeni nacin i brat u vjeri koji, ako se s njim dogovaras o ovosvjetskim poslovima, uvjeris se u ispravnost njegova misljenja, a ako se s njim dogovaras o stvarima vjere, uvjeris se da je pravi znalac u tome.

Covjek moze biti ucen, a da ne bude pobozan, a moze biti pobozan, a da ne bude ucen (razuman). Medjutim, Muslim ibn Jesar je bio i pobozan i ucen i pametan.

Divan i je bio Bekr ibn Abdullah! Cuo sam ga kako jednom zapovijeda da se bude blag i kako potstice na oprost rekavsi: "O ljudi, zagasite svoju srdzbu sjecajuci se dzehennemske vatre!" A Ebu Derda je rekao: "Dok je u srdzbi, covjek je najblizi Allahovoj srdzbi."

Ko se okitio razumom, spasio se propasti.

Lijepo postupaj s ljudima jer je zadrzavanje medju njima kratko.

Dvoje ne mogu nikada zajedno: zadovoljstvo i zavist.

Dvoje se nikada ne razdvajaju: pohlepa i mrznja.

Covjek gospodari razumom, darezljivoscu i blagoscu.

Ne idi nikom osim onom cijem dobru se nadas, od cije vlasti ne strahujes, ciji blagoslov ocekujes i cijim znanjem ces se moci okititi.



El-Hasan El-Basri: Uvodna stranica

Zosto naukata ne uspeva vo objasnuvanjeto na Bog

“Predavaj}i za da bidat mudri, tie stanuvaat glupavi...”



“”DOZVOLETE MI DA VI GO PROTOLKUVAM problemot koj naukata go ima so Bog.”



Ateisti~kiot profesorot po filozofija se odmara pred svojot klas i vo eden moment pobaruva eden od negovite studenti da stane.

„Ti si musliman, zar ne, sinko?”

„Da, gospodine.”

„Zna~i deka veruva{ vo Bog?”

„Apsolutno.”

„Dali e Bog dobar?”

„Sekako! Bog e dobar.”

„Dali e Bog semo}en?Dali mo`e da pravi {to }e posaka?”

„Da.”
„Dali si ti dobar ili gre{en?”

„Kur’anot veli deka sum gre{en.”

Profesorot sovesno se nakle{tuva.

„Ahh! KUR’ANOT” Na kratko toj razmisluva.

„Eve edno pra{awe za tebe. Da re~eme deka ovde postoi edna bolna li~nost i ti mo`e{ da ja izle~i{. Ti mo`e{ da & pomogne{. Dali bi im pomognal. Dali bi se obidel?”

„Da, gospodine, bi se obidel.”

„Zna~i deka si dobar...!”
„Jas ne bi rekol taka.”
„Zo{to da ne ka`e{ taka! Ti bi mu pomognal na nekoj bolen i nama~en ~ovek dokolku bi mo`el...vsu{nost, mnozinata od nas bi go storile toa koga bi mo`ele. No, Bog ne go pravi toa.”

-Nema odgovor-

„Toj ne go pravi toa, neli? Mojot brat be{e musliman i umre od rak, i pokraj toa {to mu se mole{e na Bog za da go izle~i. Zarem ovoj Bog e dobar? Hmmm? ]e mo`e{ li da mi odgovori{ na ova?”

-Nema odgovor-

Postariot ~ovek e so~uvstvitelen.

„Ne, ne mo`e{, taka li?”
Toga{ toj pivnuva goltka voda od ~a{ata na negovata masa, za da mu dade na studentot vreme da se opu{ti. Vo filozofijata treba da bide{ vnimatelen kon novite.

„Da po~neme odnovo, mlad prijatele. Dali e Bog dobar?”

„Hmm....Da.”
„Dali e |avolot dobar?”
“Ne.”

“Od kade doa|a |avolot?” Studentot se koleba.
„Od...Bog...”
„Tokmu taka. Bog go sozdal |avolot, zar ne?”

Postariot ~ovek pominuva so svoite kov~esti prsti niz kosata i se svrtuva kon oraspolo`eniot studentski audutorium.

„Dami i gospoda, mislam deka ovoj semestar dobro }e se zabavuvame.”

Potoa toj se svrtuva kon studentot.

„Ka`i mi, sinko, dali postoi zloto na ovoj svet?”

„Da, gospodine.”
„Zloto e nasekade, zar ne? Dali e s# sozdadeno od Bog?”

„Da.”
„Koj go sozdal zloto?”
-Nema odgovor-

„Dali postojat bolesti na ovoj svet? Nemoral? Omraza? Grdost? Site tie stra{ni raboti - dali tie postojat na ovoj svet?”

Studentot se svitkuva na svoite stapala.

„Da.”
„Koj gi sozdal niv?”
-Nema odgovor-

Profesorot nenadejno mu izvikuva na svojot student. „KOJ GI SOZDAL NIV. KA@I MI, TE MOLAM!”

Profesorot mu se dobli`uva na studentot za da go dokraj~i, i se prilepuva kon negovoto live. So miren i nizok glas mu veli:

„Bog go sozdal seto zlo, zar ne, sinko?”

-Nema odgovor-

Studentot se obiduva da go zadr`i stabilniot, i iskusen miren pogled, no ne uspeva. Odedna{ u~itelot se oddale~uva, i kako voznemiren panter pravi nekolku ~ekori za da dostigne do predniot del od u~ilnicata.

Klasot e vo zbrka.

„Ka`i mi,” prodol`uva toj „Kako e mo`no ovoj Bog da e dobar koga toj go sozdal seto zlo niz site vremiwa?”

Profesorot gi {iri racete naokolku za da ja opfati seta rasipanost vo svetot.

„Seta omraza, brutalnosta, seta bolka, seto ma~ewe, seta smrt i grdotija i seto patewe koe e sozdadeno od ovoj Bog e nasekade vo svetot, zar ne, mlado mom~e?”

-Nema odgovor-

„Zarem ne go gledate toa nasekade okolku nas? Hmm?”



Pauza

„Zarem ne?” Profesorot povtorno se dobli`uva kon liceto na studentot i pro{epotuva, “Dali e Bog dobar, sinko?”

Glasot na studentot go izdava, i toj naprsnuva.

„Dali veruva{ vo Bog, sinko?”
„Da, gospodine, veruvam.”
Postariot ~ovek `alosno potlkimnuva so glavata. „Naukata veli deka ima{ pet setila koi gi koristi{ za da go percepira{ i da go identifikuva{ svetot okolu tebe. Dali si go videl Nego?”

„Ne, gospodine, nikoga{ ne sum go videl Nego.”

„Toga{ ka`i ni deka si go slu{nal tvojot Bog?”
„Ne, gospodine, ne sum go slu{nal.”

„Dali nekoga{ si go po~uvstvuval tvojot Bog, vkusil, ili pak si go osetil Negoviot miris… vsu{nost, dali ima{ bilo kakva setilna percepcija za tvojot Bog?”

-Nema odgovor-

„Odgovori mi, te molam.”
„Ne, gospodine, se pla{am deka nemam.”
„Ti se PLA[I[ deka nema{?”

„Ne, gospodine.”

„I pokraj ova ti veruva{ vo Nego?”
„..da…”

„Ova pobaruva VERBA!” Profesorot se nasmevnuva so mudrost i poniznost.

„Spored empirijskite, opitnite, protokolarnite i demonstrativnite zakoni, naukata veli deka Bog ne postoi. [to veli{ ti na ova, sinko? Kade e sega tvojot Bog?”

-Studentot ne odgovara-

„Sedni, te molam.”

Musimanot sednuva...porazen.

Eden drug student ja kreva rakata.

„Profesore, dali mo`e da mu se obratam na klasot?”

Profesorot se svrtuva i se nasmevnuva.

„Ah, u{te eden musliman vo izvidnica! Ajde, ajde, mlado mom~e. Zboruvaj so mudrost pred ovoj sobir.”

Studentot poglednuva okolu sobata.

“Davate nekakvi interesni stavki i zaklu~oci, gospodine. Jas imam edno pra{awe za vas. Dali postoi toplinata?”

„Da,” odgovara profesorot. „Toplinata postoi.”

„Dali, pak, postoi studeniloto?”
„Da, sinko, i studeniloto isto taka postoi.”

„Ne, gospodine, ne postoi.”

Kre{teweto na profesorot se zamrznuva. Odedna{ vo prostorijata stanuva ladno. Vtoriot student prodol`uva.

„Postoi toplina, u{te pogolema toplina, super-toplina, mega-toplina, bela toplina, malku toplina ili nimalku toplina, no ne psotoi ne{to {to se vika ‚studenilo’. Mo`eme da go dostigneme 458-ot stepen pod nulata, {to zna~i nimalku toplina, no ne mo`eme da odime pod taa vrednost. Takva rabota kako studeniloto ne postoi, inaku }e mo`evme da odime na poladno od –458. Gledate, profesore, studenilo e samo zbor koj go upotrebuvame za da go izrazime otsustvoto na toplina. Ne mo`eme da go merime studeniloto. Toplinata mo`eme da ja merime so termi~ki edinici, bidej}i toplinata e energija. Studeniloto ne e sprotivnoto od toplinata, gospodine, tuku samo nejzino otsustvo.”

Ti{ina. Nekade vo klasot ispa|a nekoja igla.

„Dali postoi temninata, profesore?”
„Da...”
„Povtorno gre{ite, profesore. Temninata ne e ne{to, taa e otsustvo na ne{to. Mo`e da ima bleda svetlina, normalna svetlina, jasna svetlina, bleskava svetlina, no dokolku na eden konstanten na~in ne postoi svetlina, toa se vika temnina, zar ne? Toa e zna~eweto koe go koristime za da go definirame zborot. Vsu{nost, temninata ne e ‚ne{to’. Dokolku be{e ne{to, }e mo`evte temninata da ja zatemnite i da mi dadete edno kutiv~e od nea. Mo`ete li... da mi dadete kutiv~e od potemna temnina, profesore?”

Vo konflikt so sebesi, profesorot se nasmevnuva so drskata mladost pred sebe. Navistina ova }e bide eden dobar semestar.

„]e mo`e li da ni ka`e{ kon {to celi{, mlado mom~e?”

„Da, profesore. Jas celam kon toa deka va{ite filozofski premisi se so nedostatok u{te od po~etokot, i kako rezultat na ova va{ite zaklu~oci se najverojatno pogre{ni...”

Profesorot stanuva ogor~en. „Nedostatoci...? Kako se osmeluva{...!”

„Gospodine, }e mo`e li da objasnam na {to mislam?”

Siot klas e pretvoren vo uvo.

„Da objasni{... oh, da objasni{...” Profesorot dava isklu~itelni napori da ja povrati kontrolata. Odedna{ toj go menuva svojot odnos. Toj zamavnuva so rakata za da go stivne klasot, za studentot da prodol`i.

„Vie rabotite na premisata na dualitetot,” objasnuva studentot. „Deka, na primer, postoi `ivot i postoi smrt, dobar Bog i lo{ Bog. Vie go gledate konceptot za Bog kako ne{to ograni~eno, ne{to {to mo`e da se izmeri. Gospodiene, naukata ne mo`e da objasni duri nitu edna misla. Taa gi koristi elektricitetot i magnetizamot, no taa ne gi videla, a kamoli niv da gi razbere. Da se gleda smrtta kako sprotivnoto od `ivotot e da se bide neuk za faktot deka smrtta ne mo`e da postoi kako samostojna rabota. Smrtta ne e sprotivnoto od `ivotot, tuku samo nejzin nedostatok.”

Mladoto mom~e pridr`uva eden vesnik koj go zema od masata na sosedot, koj {to go ima{e ~itano.

„Eve eden od najodvratnite tabloidi koi se izdavaat vo na{ata zemja, profesore. Dali postoi nemoralot?”

„Sekako deka postoi, no vidi sega…”
„Pak gre{ite, gospodine. Gledate, nemoralot e ednostavno otsustvo na moral. Dali postoi nepravdata? Ne. Nepravdata e otsustvo na pravda. Dali postoi zloto?” Studentot pauzira. „Zarem ne e zloto otsustvo na dobroto?”

Liceto na profesorot dobiva alarmantna boja. Toj e tolku besen {to e momentalno nem.

Studentot prodol`uva. „Dokolku postoi zloto na ovoj svet, profesore, a site nie se slo`uvame deka postoi, toga{ Bog, dokolku Toj postoi, najverojatno ja izvr{uva rabotata so posretstvo na zloto. Koja e taa rabota koja Bog ja izvr{uva? Biblijata ni veli deka treba da se vidi dali sekoj od nas, so na{a sopstvena voqa, }e go odbere dobroto preku zloto...”

Profesorot se nabreknuva. „Kako nau~nik po filozofija, jas ne gledam deka ova pra{awe ima vrska so bilo kakov izbor; kako realist, jas apsolutno ne go priznavam konceptot za Bog ili bilo kakov religiozen faktor kako del od svetskoto izedna~uvawe, bidej}i Bog ne mo`e da se percepira.”

„Bi pomislil deka otsustvoto na Bo`jiot moralen kod na ovoj svet e eden od najvidlivite postoe~ki fenomeni,” odgovara studentot.

„Vesnicite tro{at milijardi dolari izvestuvaj}i go toa sekoja nedela! Ka`ete mi, profesore, dali gi u~ite va{ite studenti deka tie evoluirale od majmunot?”

„Dokolku toa se odnesuva na prirodniot evolutiven proces, mlado mom~e, da, sekako deka gi u~am.”

„Dali nekoga{ ste ja razgleduvale evolucijata so va{i sopstveni o~i, profesore?”

Profesorot pravi enen vcicuva~ki zvuk so svoite zabi i mu pru`a na studentot eden tivok, skamenet pogled.

„Profesore, bidej}i nikoj nikoga{ ne go razgleduval procesot na evolucijata na delo, a nitu pak mo`e da doka`e deka ovoj proces seu{te nastojuva da te~e, zarem vie ne go predavate va{eto mislewe? Zarem vo ovoj slu~aj vie ne ste nau~nik, tuku sve{tenik?”

„]e pominam preku tvojata drskost vo svetlo na na{ata filozofska diskusija. Sega, dali potpolno zavr{i?” iz{i{tuva profesorot.

„Zna~i deka vie ne go prifa}ate Bo`jiot moralen kod - da se pravi ona {to e pravedno?”

„Jas veruvam vo ona {to se vika nauka.”
„Ahh! NAUKA!” Studentot se nakle{tuva.

„Gospodine, vie so pravo tvrdite deka naukata e studirawe na percepiranite fenomeni. Isto taka i naukata e premisa koja e so nedostatok...”

„NAUKATA E SO NEDOSTATOK..?” isplamnuva profesorot.

Klasot e vo vreva.

Studentot ostanuva na noze dodeka mete`ot se namali.

„Kako prodol`etok na stavot koj prethodno go imavte kon drugiot student, }e mo`e li da vi dadam eden primer za ona {to jas go mislam?”

Profesorot mudro prodol`uva da mol~i.

Studentot razgleduva okolu sobata. “Dali ima nekoj vo ovoj klas koj nekoga{ go ima videno profesoroviot mozok?”

Klasot se rasplamnuva vo smea. Studentot poka`uva kon svojot postar, razbesnet u~itel.

„Dali ovde ima nekoj, koj{to go ~ul profesoroviot mozok… po~uvstvuval, go doprel ili, pak, go pomirisal profesoroviot mozok?”

Nikoj, izgleda deka ne go storil toa. Studentot `alosno klimnuva so glavata.

„Izgleda deka nikoj ovde nemal bilo kakva setilna percepcija za profesoroviot mozok. Zna~i, vo soglasnost so pravilata na empirijskiot, stabilniot, ilustrativniot protokol, naukata, JAS OBJAVUVAM deka profesorot nema mozok.”

Klasot e vo haos.

Studentot sednuva... Bidej}i stolot za toa e namenet.




doktor_M88@hotmail.com

Ili na

kkazimoski@hotmail.com