Ko sto vidite,na stranu jos se radi,imate jedan veliki selam od vaseg brata u vjeri Muhammeda Kormakoski.

Vjerovanje u postojanje Allaha dz.s.

Vjerovanje u postojanje Allaha dz.s.
TI UPRAVI LICE PREMA VJERI U KOJOJ SI STVOREN!

Dokazi postojanja Uzvisenog Allaha dz.s. su mnogobrojni.

Pomenut cemo samo neke od njih, kao sto su: ljudska priroda, dolazak poslanika i njihove mudzize, racionalni te kosmicki dokazi.

Ljudska priroda - ("fitra"), (koju je Allah dz.s. podario svakom covjeku.) Na zemaljskoj kugli necemo naci ni jednog pojedinca i ni jednu zajednicu a da nema potrebe za vjerovanjem. Rekao je Ibnul Kajjim El-Dzevzijj: "Allah je u prirodi ljudi stvorio potrebu za bozanstvom, pa gledajte koga cete obozavati." Filolozi isticu: "Na svijetu nema ni jedne zajednice, a da u svom jeziku nema naziv za Uzviseno bice "BOG". S druge strane putopisci su zabiljezili da je: "Dovoljan dokaz postojanja potrebe za vjerom u prirodi ljudi, je to sto ne postoji ni jedna zajednica bez bogomolje." Ne osvrcuci se na ispravnost raznih vjerovanja, prihvatit cemo cinjenicu da svako ljudsko bice ima potrebu i volju za vjerovanjem. Zasto je to tako? Odgovor je u rijecima Uzvisenog Allaha dz.s.: "Ti upravi lice svoje cistoj vjeri, Allahovoj vjeri, prema kojoj je On ljude nacinio, ne treba da se mijenja Allahova vjera, jer to je prava vjera, ali vecina ljudi to ne zna." (Prijevod znacenja, Er-Rum, 30.) Ovaj ajet potvrdjuje potrebu za vjerovanjem, jer kako glad i zedj kod covjeka upucuju na postojanje hrane i vode, tako potreba za vjerovanjem upucuje na postojanje Onoga u koga se vjeruje - Allaha dz.s. Nakon ove konstatacije neko ce se mozda zapitati, pa zasto onda svi ljudi nisu muslimani? Odgovor na ovo pitanje lezi u hadisu Poslanika s.a.v.s. koji se prenosi od Ebu Hurejre: "Svako novorodjence se radja u prirodnoj vjeri, Islamu, pa ga njegovi roditelji ucine zidovom ili krscaninom." Ashabi upitase: "O, Allahov Poslanice, a sta kazes za onoga ko umre (prije punoljetstva) mali?" Odgovorio im je: "Allah najbolje zna sta su oni radili." (Buharija, Muslim, Tirmizi) Vecina islamske uleme je protumacila ovaj hadis da je "prirodna vjera" - Islam, tj. da se svako dijete radja u prirodi koja je spremna da prihvati Islam, ali da mu njegovi roditelji ili staratelji, ili pak drustvo, zaprljaju onu cistu prirodu spremnu da prihvati Islam, te da ga ucine krscaninom ili zidovom. Ovo je u isto vrijeme odgovor onima koji zastupaju tezu Sigmunda Frojda: "da se svako dijete radja kao bijela ploca (tabula raza)." U odredjenim situacijama ova zaprljana priroda ipak uspijeva da progovori i vrati se svom izvoru. Zato covjek, kada se nadje u velikoj nevolji i nedaci, ipak okrece svoje lice prema nebu, dize ruke ka gore i doziva rijecima Onoga koji mu jedino moze pomoci, priziva Allaha dz.s

KUR'AN - NAJVECA MUDZIZA

Mudzize poslanika: Jedna od karika dugog niza dokaza postojanja Allaha dz.s. jesu mudzize (nadnaravne pojave) koje je Allah darovao nekim od poslanika, kao izazov narodima kojima su ti poslanici poslani. Medjutim, sam dolazak velikog broja poslanika u razlicitom vremenu i prostoru, koji su pozivali istoj strani,dovoljan je dokaz postojanja Allaha dz.s. Zbog cega? Samim tim da toliki broj ljudi, koji se nikada nisu sreli ni vidjeli, kazu: "Mi smo poslanici", te pozivaju u jednu te istu stvar - Islam, i vjerovanje u jednog jedinog Allaha, je dovoljan dokaz za postojanje Allaha dz.s. "Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: -Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte." (Prijevod znacenja, El-Enbija, 26.) Ovaj ajet nas opet vraca na cinjenicu da su svi oni zaista dosli sa istog izvora. Imamo primjer Nedzasije, kralja Abesinije koji je, nakon sto je cuo cemu poziva Muhammed s.a.v.s., zaplakao i rekao: "Zaista Muhammed i Isa dolaze sa istog izvora." Sto se tice samih mudziza one su najjaci dokaz istinitosti onoga sa cime su dolazili poslanici. Razliciti poslanici su imali razlicite mudzize. Muhammed s.a.v.s. je imao mnogobrojne mudzize, ali najveca mudziza koju mu je podario Allah dz.s. nesumljivo je Kur'an. Ona se razlikuje od svih mudziza koje su bile davane drugim poslanicima, jer su one prestajale smrcu istih, dok je Kur'an, najveca mudziza, ostala trajna sve do Sudnjeg dana. Zbog ovog Allah dz.s. na nekoliko mjesta u Kur'anu poziva ljude da dodju sa necim slicnim Kur'anu, ako mogu, pa kaze: "Reci: Kada bi se svi ljudi i dzinovi udruzili da sacine jedan ovakav Kur'an, oni, kao sto je on, ne bi sacinili, pa makar jedni drugima pomagali." (Prijevod znacenja, El-Isra, 88.)

Svi su ostali nemocni pred Kur'anom, Allahovim govorom, koji nije stvoren. Ostali su nemocni pred stilistikom Kur'ana i velicinom pouka koje u sebi sadrzi. Zar nije dovoljan dokaz da je Kur'an istina od Allaha dz.s., to sto u sebi sadrzi vijesti prijasnjih naroda i to u najsitnije detalje, navodi dijalog izmedju Merjeme i Zekerijjaa, Musaa a.s. i njegovog naroda, Musaa a.s. i faraona, rijeci Ibrahima a.s., pohode Zulkarnejna… Odakle je Poslanik to saznao u detalje odgovor nam daje Uzviseni: "To su nepoznate vijesti koje ti objavljujemo." (Prijevod znacenja, Ali-Imran, 44.) Zar nije dovoljan dokaz postojanja Allaha dz.s. Kur'an, Njegova knjiga u kojoj se nalaze Allahovi propisi, koji su regulirali cjelokupan sistem zivota kako pojedinca tako i zajednice. Ovaj zakon nije utopija, nego je dozivio svoju primjenu u stvarnom zivotu vise od hiljadu godina. Zar je mogao jedan covjek, koji nije znao ni citati ni pisati, doci sa potpunim sistemom kome se ne moze naci jedna, jedina greska. Sistem koji je regulirao sve, od najvaznijih zivotnih pitanja do onih najsitnijih. Zato je Selman El-Farisijj na prigovor Perzijanaca: "Zar si ostavio nasu kulturu i civilizaciju?", odgovorio: "Nas Poslanik nas je svemu poducio, pa cak i kako cemo nuzdu obaviti."

EBU HANIFE I ZNANSTVENICI

Racionalni dokaz: Obicno ono sto je racionalno dolazi kao odgovor na postavljena pitanja. Jedno od tih pitanja na koje cemo odgovoriti jeste: "Da li su sve stvari oko nas nastale same od sebe ili su nastale slucajno?" Ako kazemo -Nastale su same od sebe- nemoguce je da nas razum to prihvati, jer te stvari nikad nisu postojale, a sve sto ne postoji ne moze nista uraditi dok samo ne postane. To znaci da ovaj cjelokupni pojavni svijet nije mogao sam sebe dovesti u postojanje, nakon sto je bio u nepostojanju. Ako kazemo - Nastale su slucajno - nemoguce je da ce nas razum i ovo prihvatiti. Pitat cemo onoga koji to misli: "Da li ti koji tvrdis da je sve ovo nastalo slucajno, tvrdis i da su avioni, rakete, automobili i dr. nastali slucajno?" Morat ce priznati da nisu nastale slucajno isto kao sto nisu slucajno nastale zvijezde, Sunce, Mjesec, brda, drvece, ptice, vatra, voda… Ne, one zaista nisu nastale slucajno, bez svog Stvoritelja i svoje svrhe. Prenosi se da je grupa znanstvenika koji su smatrali da je sve nastalo slucajno, dosli kod Ebu Hanife, rahimehullah, na naucnu raspravu oko toga da li postoji Allah dz.s. Medjutim, Ebu Hanife, veliki i iskusni ucenjak, za ovu raspravu zakaze im termin tek za dva dana. Grupa znanstvenika je dosla u zakazano vrijeme, ali imama Ebu Hanife nije bilo. Kada se on nakon odredjenog vremena pojavio, oni su mu odmah prebacili zbog njegovog kasnjenja. On je uctivo zatrazio da im objasni razlog svog kasnjenja, pa mu oni dozvolise. On im isprica kako je dosao na obalu rijeke koja se isprijecila izmedju njega i mjesta rasprave, ali na obali nije bilo camca. On je poceo razmisljati sta da uradi, kada ugleda daske na rijeci i na njima cekic, ekseri, testera… "I gledaj cuda, testera je pocela da sijece daske veoma precizne duzine, a cekic je sam ukucavao eksere da bi nakon nekog vremena camac bio spreman, te se sam bez kormilara dovezao na ovu stranu." Oni mu tada rekose: "Nije moguce, nije istina. Ovo moze ispricati samo onaj koji nema razuma." Ebu Hanife rece: "Kako ne mozete svojim razumom prihvatiti ovaj dogadjaj, a prihvatate cinjenicu da su nebesa i Zemlja, i Sunce i Mjesec, zvijezde, brda, drvece, zivotinje, ljudi…. stvoreni bez Stvoritelja?" Ucenjaci tada shvatise da im je ovaj veliki covjek dao razumski dokaz koji nikako nisu mogli pobiti, te primise Islam. Jedan od divnih racionalnih dokaza jeste primjer odgovora beduina na pitanje kako je spoznao svoga Gospodara: "Trag u pijesku upucuje na hod. Balega upucuje na deve. Nebo ukraseno zvijezdama i zemlja okicena biljem, i mora sa valovima, pa zar ne upucuju na Onoga koji sve cuje i sve vidi?" A rekao je Uzviseni Allah dz.s.: "Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?"

PA ZASTO ONI NE RAZMISLE?

Kosmicki dokaz: Pod ovom grupom dokaza podrazumjevamo dokaze na nebesima i na Zemlji koji nas upucuju na postojanje Allaha dz.s.. Nesumljivo je da prvo mjesto u ovoj grupi dokaza pripada stvaranju nebesa i Zemlje. Kaze Ibnul Kajjim u djelu "Kljuc kuce srece" sljedece: "Gotovo da nema sure u Kur'anu a da ne govori o nebesima i Zemlji, o velicini njihovog stvaranja, ili pak poziva da se pogleda u njih pogledom pouke, ili poziva da se ljudi orjentisu pomocu njih, ili da ljudi na osnovu njih shvate da je Allah njihov jedan i jedini Stvoritelj i da samo On zasluzuje da Mu se ibadet cini." Kaze Uzviseni: "Onaj koji je sedam nebesa jedna iznad drugih stvorio - ti u onome sto Milostivi stvara ne vidis nikakva nesklada, pa ponovo pogledaj vidis li ikakav nedostatak. Zatim ponovo vise puta pogledaj, pogled ce ti se vratiti klonuo i umoran." (Prijevod znacenja, El-Mulk, 3.-4.)

Rekao je Allah dz.s.: "Allah brani da se ravnoteza nebesa i Zemlje poremeti. A da se poremete, niko ih drugi osim Njega ne bi zadrzao. On je zaista blag i prasta grijehe." (Prijevod znacenja, Fatir, 41.) Znaci, Allah je taj koji odrzava nebesa i Zemlju i oni ne bi mogli opstati, niti se odrzati bez Allaha dz.s. I sama Zemlja, takodjer, je puna dokaza, pouka, poruka za srca koja primaju poruku. Rekao je Uzviseni: "Pa zasto oni ne pogledaju kamilu - kako je stvorena i nebo - kako je uzdignuto, i planine - kako su postavljene, i Zemlju - kako je prostrta?" (Prijevod znacenja, El-Gasija, 17.-20.) Allah dz.s. je pohvalio one koji razmisljaju o stvaranju nebesa i Zemlje, pa kaze: "U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noci i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koji stojeci i lezeci Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmisljaju. Gospodaru nas, Ti nisi ovo uzalud stvorio, hvaljen budi i sacuvaj nas patnje u vatri." (Prijevod znacenja, Ali - Imran, 190., 191.) Tako je razmisljanje o nebesima i Zemlji jedan od uzroka povecanja imana kod vjernika i dokaz postojanja Allaha kod srca koje zeli uputu. Sama smjena dana i noci predstavlja kosmicki dokaz postojanja Allaha dz.s. jer kaze Uzviseni: "On cini da se noc i dan smjenjuju, to je pouka za onoga koji hoce da razmisli ili zeli da bude blagodaran." (Prijevod znacenja, El-Furkan, 62.) O ovom je Ibnul Kajjim rekao: "Allah je taj koji smjenjuje svjetlo dana nocnom tminom, kako bi se covjek mogao smiriti od umornog posla i odmoriti se, te prikupiti snagu i obnoviti volju za naredni dan." Zar potcinjenost Sunca i Mjeseca ovdje na Zemlji nije dovoljan dokaz postojanja Allaha dz.s., koji je sve to podredio covjeku, u njegovu korist, na savrseno precizan nacin? I na kraju, o ti, koga je Allah razumom obdario i uzdigao iznad ostalih stvorenja, neka ti neprestano budu na umu rijeci tvoga Gospodara: "Mi cemo im pruzati dokaze Nase u prostranstvima svemirskim, a i u njima samima, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina. A zar nije dovoljno to sto je Gospodar tvoj o svemu obavijesten?:" (Prijevod znacenja, Fussilet, 53.)

Samir Avdic

Znacenje "Muhammedun Resulullah"

Vjerujemo da je on poslat od Allaha dz.s., vjerujemo da je istina ono cime nas je obavijestio, pokoravamo mu se u onome sto nam je naredio, ostavljamo ono sto nam je zabranio, i obozavamo i slavimo Allaha dz.s. onako kako je propisao.

1. Sejh Ebu El-Hasan En-Nedevi u "Knjizi o vjerovjenistvu" kaze slijedece: "Vjerovjesnici, sallallahu `alejhim we sellem, prvo cemu su pozivali i sto im je bio glavni cilj, u svakom vremenu i u svim sredinama, jeste ispravljanje vjerovanja (`akideta) u Uzvisenog Allaha, i ispravljanje veze izmedju roba i njegovog Gospodara. Pozivali su da se iskreno vjeruje u Allaha, da se samo On obozava, da je On jedini koji daje dobro i zlo, da je On jedini koji zasluzuje da bude obozavan, da Mu se dova cini, da se kod Njega trazi utociste, i da se samo Njemu prinose zrtve. Njihova aktivnost je bila usmjerena i upucena na idolopoklonstvo koje je bilo rasireno u njihovo vrijeme, a koje je jeasno ogledalo u obozavanju kipova i kumira, te svetaca, zivih i mrtvih."

2. Allahovom poslaniku njegov Gospodar kaze: "Reci: 'Ja ne mogi ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu stetu otkloniti; biva onako kako Allah hoce. A da znam pronicati u tajne, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju." (El-A`raf, 188) Poslanik je rekao: "Nemojte me velicati kao sto su krscani velicali sina Merjeminog. Ja sam samo rob, pa recite: Allahov rob (`Abdullah) i Njegov poslanik." (Buhari) "Velicanje" je prekomjernost i pretjeranost u hvaljenju, i mi ne molimo Muhammeda mimo Allaha kao sto su krscani ucinili sa Isaom sinom Merjeme, te s otisli u mnogobostvo (sirk). Zbog toga nas je on poducio da kazemo "Allahov rob i poslanik."

3. Ljubav prema Poslaniku se ocituje u njegovoj pokornosti, da samo Allahu Jedinom dovu cinimo i Njega Jedinog molimo, i da ne molimo nikoga drugog pa makar on bio poslanik, ili (Allahu) bliski evlija [evlija nisu "sveci", vec to su ljudi koji vjeruju i imaju taqwu - vidi 10:62-63 i 8:34 u Kur'anu. Dakle svi vjernici su evlije u manjoj ili vecoj mjeri.] Allahov poslanik je rekao: "Kada nesto trazis, trazi od Allaha, i kada trebas pomoc, trazi je od Allaha. (Et-Tirmizi, hasan sahih) Poslanik je, kada ga zadesi nevolja i neraspolozenje, govorio: "O Ti koji si ziv, koji sve izdrzavas, s Tvojom miloscu spas trazim" (Et-Tirmizi, hasan) Neka se Allah smiluje pjesniku koji je o iskrenoj ljubavi rekao:

Da je tvoja ljubav iskrena pokorio bi Mu se

.................Zaista je zaljubljeni pokoran onome koga voli

Jedan od znakova iskrene ljubavi je da volis poziv u vjerovanje u Jednog Boga (tewhid), cime je Poslanik zapoceo svoj poziv (da`wu), da volis one koji pozivaju na "tewhid", i da ne podnosis i ne volis mnogobostvo (sirk) i one koji njemu pozivaju.

Dva uslova za uspjeh

Dva uslova su potrebna za uspjeh. Prvi je razlikovati Istinu od neistine i drugi je davati prednost Istini nad neistinom. Prvi uslov zahtjeva znanje i razumjevanje, a drugi volju i snagu. Ove osobine odredjuju uspjeh i status covjeka kod Allaha subhanahu wa ta`aala.

Allah je pohvalio Svoje poslanike zato sto su posjedovali ove osobine: "I sjeti se robova nasih Ibrahima i Ishaka i Ja`kuba, cvrstih i dalekovidnih (koji su posjedovali snagu i razumjevanje)." 38:45

Razumjevanje u ovom ajetu znaci posjedovanje ispravnog znanja o vjeri dok se snaga odnosi na sposobnost da se to znanje sprovede u djelo i prenese drugim. U pogledu ove dvije osobine, ljudi se djele u cetiri grupe:

Prva grupa ukljucuje sve koji posjeduju ispravno shvatanje vjere i veliku snagu i volju u izvrsavanju vjerskih naredbi.

Druga grupa je suprotna od prve. Njeni clanovi posjeduju malo ili nimalo znanja o vjeri i malo ili nimalo snage i volje u obavljanju djela. Oni nisu od koristi niti sebi niti drugim ljudima.

Treca grupa ukljucuje one koji posjeduju znanje i razumiju vjeru medjutim slabi su u slijedjenju vjere i pozivanju drugih ka vjeri. Oni poznaju Istinu ali rijetko djeluju u skladu sa svojim znanjem. Oni poznaju teskoce na Putu ali ne cine nista da ih savladaju. Oni su obrazovani ucenjaci sve dok ne treba stupiti u akciju. Kad god se zahtjevaju djela, oni se prikljuce neznalicama i ostanu po strani.

Cetvrta grupa su ljudi koji posjeduju snagu i moc ali je njihovo znanje o vjeri nedovoljno. Oni jedva da razlikuju izmedju dobrog i loseg i u stanju su da pobrkaju koristan lijek za otrovnim napitkom. Njihov cilj je ahiret i za njega cine velike napore. Medjutim oni nisu svjesni devijacija u svom vjerovanju, rijecima i djelima. Ako su ljudi u trecoj grupi slabi zbog slijedjenja svojih prohtjeva, ljudi u ovoj grupi su slabi zbog svog neznanja. Oni ne posjeduju ispravno znanje o svom Gospodaru i kako da mu ispravno ibadet cine. Oni kreiraju svoj ibadet u skladu sa svojim prohtjevima, obicajima njihovog drustva ili snovima njihovih sejhova.

Nijedna od ovih grupa nije u stanju da bude lider u vjeri osim prve grupe, kao sto Allah kaze: "Mi smo ucinili od njih vodje koji upucuju po Nasoj zapovijedi kad su strpljivi bili i u dokaze Nase cvrsto vjerovali." [32:24] U ovom ajetu, Allah nam kaze da se do vodstva u vjeri dolazi zahvaljujuci strpljenju i cvrstoj vjeri. Ljudi koji posjeduju ove dvije osobine su poput onih koje je Allah isljucio iz gubitnika kada se kleo vremenom: "Tako Mi vremena! Zaista je covjek na gubitku, osim onih koji vjeruju i rade dobra djela i koji preporucuju (jedni drugima) Istinu i koji preporucuju (jedni drugima) strpljivost." [103:1-3]

Znacenje "la ilahe illallah" (Nema istinskog boga osim Allaha)

Autor: Muhammed ibn Dzemil Zejno

Preveo: Ramic Sukrija



"La ilahe illallah" sadrzi odbacivanje svojstva "uluhijjeta" (obozavanje i ibadet koji pripadaju jedino istinskom Bogu) od svega i njegovo pripisivanje samo Allahu Jedinome.

1. Uzviseni Allah je rekao: "I znaj da nema (istinskog) boga osim Allaha." (Muhammed, 19)

2. Muhammed je rekao: "Ko iskreno kaze "La ilahe illallah" uci ce u dzennet. (El-Bezzar, a al-Albani u "Sahihul-Dzami`" kaze da je ovaj hadis sahih). "Iskreni" (el-mukhlis) je onaj koji je razumio i shvatio smisao "La ilahe illallah", pa po njemu radi, njemu poziva druge, jer je u njemu sadrzan "tawhid" (vjerovanje u Allahovu jednocu) radi cega je Allah stvorio dzine i ljude.

3. Allahov poslanik je rekao svome amidzi Ebu Talibu kada je ovaj bio na samrti: "O moj amidza reci "La ilahe illallah", rijec koja ce ti biti svjedok kod Allaha, ali je on odbio da kaze "La ilahe illallah." (Buharija i Muslim)

4. Allahov poslanik je trinaest godina u Meki pozivao idolopoklonike (musrike) govoreci im: "Recite "La ilaha illallah", a oni su na to, kako Kur'an navodi, davali slijedeci odgovor: "Oni se cude sto im je jedan od njih dosao da ih opominje. I govore nevjernici: "Ovo je carobnjak, lazov! Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nesto veoma cudno!" I oni ugledni medju njih krenuse: "Idite i ostanite pri klanjanju bogovima svojim, ovima se, uistinu, nesto veliko hoce! Zar ovo nismo culi u vjeri predaka nasih, ovo nije nista drugo vec namjestena laz." (Sad: 4-7) Odgovorili su tako, jer su oni razumjeli znacenje "La ilahe illallah". Znali su da onaj koji to izgovori nece se moliti nikom osim Allahu, te su ga ostavili i nisu ga izgovorili. Allah dz.s. je o njima rekao: "Kad im se govorilo: "Samo je Allah Bog!" - Oni su oholili i govorili: "Zar da napustimo bozanstva nasa zbog jednog ludog pjesnika, a nije tako, on Istinu donosi i tvrdi da su svi poslanici istinu donosili." (Es-Safat: 35-37) Muhammed je rekao: "Ko kaze "La ilahe illallah", a zatim zanijece sve sto se obozava mimo Allaha, zabranjeno je dirati njega i njegov imetak, a polaganje racuna je pred Uzvisenim Allahom." (Muslim) Ovaj hadis znaci da izgovaranje "Sehadeta" iziskuje da doticni zanijece i prekine obozavati bilo koga mimo Allaha, kao sto je moljenje i zazivanje umrlih i tome slicno. Cudno je sto neki muslimani izgovaraju "Sehadet" jezikom, a zatim, svojim djelima i dovama upucenim nekome drugom mimo Allahu, rade suprotno!

5. "La ilahe illallah" je temelj tawhida i islama, i potpuni program za zivot, koji se ostvaruje usmjerivanjem svakog oblika obozavanja i slavljenja samo Allahu, a to biva kada se musliman potpuno pokori Allahu, i kada samo Njega moli, i kada kao zakon uzima samo Njegov serijat, a ne neki drugi.

6. Ibnu Redzeb je rekao: "Allah dz.s. je taj kome se pokoravamo i ne cinimo Mu neposlusnost (asiluk), iz postovanja i slavljenja, iz ljubavi, straha i nade. Oslanjamo se samo na Njega, trazimo samo od Njega, molimo samo Njega. Sve ovo ne dolikuje da se upucuje ikome drugom mimo Uzvisenog Allaha, pa ako neko ukljuci i pridruzi neko stvorenje u neku od ovih osobenosti koje su samo Bozje, to narusava njegovu iskrenost pri donosenju sehadeta "La ilahe illallah", i on obozava "stovrenje" u onom omjeru koliko u njemu postoji to svojstvo."

7. Muhammed je rekao: "Nagovarajte vase koji su na samrti da kazu "La ilahe illallah", jer onaj kome zadnje rijeci budu "La ilahe illallah" jednog dana ce uci u dzennet, pa makar prije toga izdrzao kaznu." (Ibnu Hibban u "Sahihu", a al-Albani u "Sahihul Dzami`" kaze da je ovaj hadis sahih) Smisao "nagovaranja" ne podrazumjeva samo spominjanje "Sehadeta" kod onoga koji je na samrti, kako neki misle, nego mu treba narediti, a dokaz za to je hadis Enesa bin Malka da je Allahov poslanik posjetio nekog Ensariju i rekoa mu "O dajdza, reci "La ilahe illallah". Upitao ga je (Ensarija): "Je li dajdza ili amidza?" Muhammed je odgovorio: "Ne, nego dajdza." Rekao je: "Za mene je svako dobro da kazem "La ilahe illallah", a Poslanik je rekao: "Da." (Imam Ahmed 3/152, s ispravnim senedom po Muslimovom sartu. Preneseno iz "Ahkamul-dzena'iz" od al-Albanija, str. 11)

8. Zaista "La ilahe illallah" koristi onome koji ga kaze, ako primjenjuje njegovo znacenje u zivotu i ne prekrsi ga sa "sirkom", kao sto je moljenje i zazivanje mrtvih, ili zivih koji su odsutni. Ovo lici abdestu kojeg pokvarimo necim sto kvari abdest. Muhammed je rekao: "Ko kaze "La ilahe illallah" jednog dana ce ga izbaviti iz `azaba (kazne) bez obzira koliko on (`azab) dugo trajao. (El-Bejheki, a al-Albani je rekao u "El-ahadis us-Sahiha", br. 192, da je ovaj hadis sahih.)

my e-mail doktor_m88@hotmail.com